hangout vs realty

23 siječanj 2015

Bijah veceras vani! Vijest dana. Da, da vi zlobnici koji mislite da ne, to nisam ja ne izlazi eto vam vijest – Ne, nisam ja je bila vani! U gradu. I to u centru Rijeke. Na muzici, alo, uživo muzika! Jeste da je bio neki blues koji ne volim al jebeš ga kao da ćemo sad birati i muziku. I da, vi zlobnici moji imala sam i društvo, muško! Moj frend sa blogera bi rekao nemreš bilivit, ali istina je. Osjećam se kao pepeljuga u onoj priči, doduše bila sam malo duže vani nego ona ali eto nećemo cjepidlačiti baš.

Nego da se vratim na poantu priče bila sam vani, u svijetu, među ljudima. Već sam mislila da me ovaj moj poduži godišnji otupio kad ono vrapca, ja taman društvena. Jeste doduše da je moj pratitelj mi naručio pivo al dobro morat ću mu oprostiti ( u mojoj glavi u tom trenu sam vrtila onaj vic – konobar meni fantu jer sam fantastična a mom pratitelju konjak…nek sam zaključi zašto). U svakom slučaju, pivo se točilo, grlo se močilo(oprosti Bane što te koristim u ovom trenu) . I sve bi bilo u redu da moj pratitelj il sam ja bila njegova pratiteljica nije ni bitno; nije u jednom trenutku naručio šta? Bisku?! Bisku! Momak, ja sam slavonka, ja il pijem rakiju il pijem pelinkovac baš ako ćemo žestoko piti! Nego koliko slavonki znate da pije bisku? Bingo! Niti jednu! Ajd medica još nekako doduše to me podsjeti na naše običaje na badnjak ali o tome nekom drugom prilikom, u svakom slučaju biska!ne! spojiti kvarner i slavoniju nekako mi se više ne čini odličnom idejom, doduše oboje imamo kapacitet za popit a bome i za pojest al svejedno, biska, frajeru? Meni? Neoprostivo skoro. Al ajd ako ćemo i to zanemariti onda ćemo uzet u obzir Ajvar o kojem je Huljić napisao odličnu (meni se riga) stvar! Ajvar connecting people. Kada je situacija došla do užarenja i kada je moje optuživanje zbog biske prešlo sve granice moj kolega je točno znao magičnu riječ, i prije nego sam krenula svim sredstvima protiv njega izgovorio je tu čarobnu rečenicu: ja volim ajvar. Ne moram vam ni reći da su iz mojih očiju umjesto munja sijevala srceta. Eto. Koliko je čovjeku potrebno da mene smiri. Hranom. Il pićem. Ali bolje ne pićem ako me ne poznajete, neke stvari su svete. Pogotovo nama slavoncima! Slavonkama, pardon.

Uglavnom ometaju me dok vam pišem svoje ispovijest (eto ti!!! rekla sam ljudima da me smetaš) a da vam ne pričam baš sve detalje jer neke stvari moraju ostati samo za mene (ne, nije bilo puse za laku noć ne nadajte se čudima baš) ali sam vam htjela slijedeće reći, za dobar provod nekad nije potrebno imati savršenu muziku, čak ni savršeno piće, ni savršen ajvar…za dobar provod nekad je potrebna samo osoba koja će vas nasmijati, nebitno bila ona tu ili 460 km udaljena, bitno je samo da vas može nasmijati bez obzira na sve….i zapravo time ću završiti ove svoje nebuloze koje opet neće shvatiti nitko osim mene i eventualno osobe s kojim bijah noćas…hvala ti na osmijehu, bio mi je potreban...


p.s. znaš da sam divna, jel da? Bez obzira bila ja tu il 500 km dalje od tebe, reci mi da znaš to J

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.